Moto Mivva
Najveći izbor moto opreme u Rijeci i okolici

Honda CB1000R – Moto Mivva Test

Hondin Eye-catcher sa pedigreom Matrix sage!

Nije ništa novo da nam Honda servira space shutlle od motora, ali kada se to uradi pod ručnom (ne kao sa DN01) onda se konkurencija itekako ima oko čega brinuti. Kada bi ga opisao sa par riječi,to bi otprilike izgledalo ovako: ultra moderan, potentan, podatan i za ovu klasu vozila iznenađujuće udoban.

Konkurekcija iz jedne litre vuče pokoji konj više, ali ne tako ugodno. Čak štoviše, ova se Honda najljepše vozi u standard modu. Znači na nekih 80% snage.

S1000XR je brutalniji, MT10 živčaniji, Monster jači, ali budimo realni. Prvo, 9 od 10 korisnika neće iskoristiti ni 70 posto potencijala ovog motora niti u standardu a kamoli sportu. Tako da neznam čemu ta strka oko puste snage. Mrtva trka proizvođača. Al ajmo nekim redom.

Izgled

Baš kao iz naslova. Mislim da trenutno nitko od konkurencije nije ljepše spojio retro elemente caffe racera sa modernim motociklom. U Ducatiu i Triumphu je otišlo previše retro, R nine T isto ,a Yamaha sa XJR totalno podbacila. Ali iskreno, niti navedeni nisu u strogo određenoj kategoriji. Svaki vuče na neku stranu. Nije taj retro look toliko loš, ali jednostavno nemoš svakako obučen na te motore, ako želite biti u skladu s motociklom. Na CB1000 ćete jednako dobro izgledati i u trapericama i u koži. Pun pogodak.

Led svijetla, lcd tabla, dosta aluminijskih umetaka, lijepo izveden auspuh, kratak rep, mono vilica, atraktivne felge, muscular look samo su neki detalji zbog kojih će vas kao i mene, sve oči sa smiješkom promatrati i nigdje nećete proći neopaženi. Divljenje prestaje tek kada skinete kacigu pa curice skuže da imate 4 i po banke.

Motor

Neću se ponavljati. Motor je više nego jak. Ovi koji su na ego tripu imaju alternativu. Bilo koji R je dosta jači. 104 Nm na nekih 8250 o/min i 145ks je čista petica. Ako se želite voziti udobno i bez nepotrebnih stresova, standard mod je definitvno izbor. Traction i Engine Braking su točno kako trebaju biti. U sportu to skosa i trza bez potrebe, a da ne govorim o prometnih ograničenjima i zdravom razumu. Rain mod je tu, ko i prišt na nosu, pukneš ga kad moraš i bok.

Amortizacija Showa podesiva, dvosjekli mač. Tvornički solidno postavljena, tako da svaki neupućeni koji počne prčkat po vidama, će uglavno syebat ovjes. Kočnice su taman za motor. Može i bolje, ali sasvim dovoljno.

Geometrija motora je vrlo aktivna i nagnuta prema naprijed. Sam pada u zavoj i zatvara prednjim kolom i traži akciju komandom gasa, a onda diže tempo i radi ko urica. Pravi sport touring. Jasno daje do znanja kako se treba voziti. Povratna informacija s podloge je solidna, a jedino treba pripaziti na uzdužne prepreke u brzini i nagibu, koje znaju malo jače izbaciti motor s putanje, pa neiskusnima stvoriti čvor u želucu.

Sjedalo je udobno. Položaj trokut, volan, sic, nogare odlično postavlje za vozače od cca 180-185cm. Sic je na visini od 830mm. Honda je udobnija od Nine T-ija, MT10, nešto tvrđa od Scramblera. Naravno udobnost se mjeri u okviru klase. To se odnosi i na zaštitu od vjetra. Čitaj 0. Kao i na svakom nakedu.

CB1000 se najljepše vozi na brzinama od 80 do 140 kmh, sve preko toga postaje muka na duže od pol minute. Motor daje najljepše od sebe na zavojitoj cesti, dobrog asfalta tipa Plominka, sa povremenim ispaljivanjima i međuubrzanjima. Tehničke podatke i novotarije imate na stranicama proizvođača, ali po meni su to potpuno nebitne stvari za prosječnog korisnika. Bitno je kako funkcionira kao cjelina.

Gradska gužva nije nikakav problem jer je motor od 212 kg odlično izbalansiran i vozi se ko neki skuter. Suvozač je idealan ako ima 170 cm i 60 kg. Suputnik će uživati u vožnjama caffe racer tipa, ostalo piši kući propalo. Naravno da se može svakako svuda, ali mu to jednostano nije namjena.

Oni željni duže vožnje imati će solidan problem, ako ne drugo onda barem što se estetike tiče. Svaka torba( nedaj bože kufer) na ovom motoru izgleda ko štakor na torti. On mora ostati sirov i čist.

Čak je i zvuk iz auspuha odličan, što u zadnje vrijeme i nije izdvojen slučaj, a to znači da tvornice ipak slušaju kupce. Da ne bude sve idealno pobrinuo se inače odlično vidljiv lcd, i po jakom suncu a po noći pogotovo. Oštar, kontrast maximalno, lijepo minimalistički popunjen sa najbitnijim informacijama, ali sa loše pogođenim kutem gledanja, tako da u tri popodne sa suncem iza leđa imate ogledalo koje gađa direkt u oči. Tim lošije jer se nagib neda štelati.

Druga velika zamjerka ide na tipke lijeve ručice. Treba vremena na prilagodbu svakako, ali da je funkcionalno nije. Pogotovo ne tipka za blicanje koju su zamjenili traction control tipkom, koju pak ne koristiš jednom u godinu dana. Blicanje koje je inače rutinsko i potrebno svako malo, pomaknuto je na prekidač dugog svijetla, kao drugi položaj tipke. Loše, zato jer nije nimalo anatomski. Isto vrijedi za žmigavce i sirenu. Tamo gdje je palac najbrži stoje žmigavci a sirena,koju inače hitno trebaš, visi iznad u nakrcanoj ručki.

Još jedna loša stvar. Ne samo na motorima od 100tkn pa na dalje, nego i na skuterima, jedan usb priključak bi trebao biti standard a onda dupli uz doplatu bar. To u proizvodnji ne košta više od 5€, a krajnjem korisniku olakšava moderan tempo života.

Potrošnja se življim tempom popela 8.5 litara ali u normali je između 4.5 i 5.5 što daje solidnu autonomiju sa rezervarom od 16 L.

Sve u svemu, lijep vikend iza nas sa osmjehom na licu i jedna solidna petica te dobro uložen novac budućim kupcima, bez obzira na par navedenih sitnica.

Što bi reko Jura : palac gore!!